U nedjelju, 17. rujna 2017. godine, na 24. nedjelju kroz godinu slavljena je u 11 sati misa zahvalnice na groblju u Bristovima.

Uz nekoliko fotografija, donosimo odlomak iz Matejeva Evanđelja koji se čitao na 24. nedjelju:
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim ­bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa ­slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug.
Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.
A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.
Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Opraštanje je religiozna kategorija, težak put stjecanja ljudskosti i vjere. Usporedba naglašava da mi ljudi nismo uzori opraštanja jedni drugima, nego Bog, te da smo dužni vrlo pažljivo ophoditi sa zahtjevom drugima da opraštaju. Pozvani smo ne tražiti od drugih da opraštaju, nego smo pozvani opraštati. Uzor u opraštanju, u milosrđu, kao vrhuncu vjere i ljubavi, jest Isus Krist. Bog nije pristrana majka koja nas uvijek prihvaća i kada nagomilavamo nepravde, ne opraštanja i mržnje, srdžbe i osvete. Bog oprašta, ali traži obraćenje, naše opraštanje.
Bog oprašta neoprostivo! Najveći izraz vjere jest osloboditi se mržnje, srdžbe, zlopamćenja, oprostiti drugome i omogućiti mu novi život bez dugovanja i ucjenjivanja i kada nadilazi naše snage  i naša ljudska zaključivanja. Ako ne može oprostiti, učimo se s Bogom opraštati.

Fotografije: Bristovi

© 2016 Župa Bugojno
Design by Marko