Časna sestra milosrdnica Teresa Kovačević ovih dana dio svog godišnjeg odmora provodi u rodnoj župi Bugojno, nakon mnogo godina. Sestra je rođena 1. 1. 1936. u Bugojnu odakle je zbog ratnih neprilika, kao izbjeglica, bila primorana potražit sigurnije utočište i tako ju je put od 1942. odveo od Bugojna, preko Sarajeva, Zagreba, Austrije, Italije, Njemačke pa sve do Argentine, do grada Buenos Airosa, gdje se napokon skrasila zajedno sa svoje tri sestre. Znači sestra Teresa u Argentini boravi od 1948. godine, tu se nada ostati do kraja života, a njezine tri sestre su već umrle i pokopane u Argentini. U Bugojnu sestra boravi kod svoga brata kojega ni rat nije mogao prisiliti da ostavi svoje Bugojno. Sestra je u Argentini i obukla redovnički habit 2. 2. 1955. a prve zavjete položila 1956. u istoimenoj provinciji koja postoji od 1939. godine, i trenutno broji oko 70 članova. Sestra Teresa se trenutno nalazi u Provincijskoj kući u Buenos Airosu sa još 16 sestara, uglavnom iz Amerike, Paragvaja, Argentine. Prije je u istoj kući bilo oko 30 članica samo iz Hrvatske, a 5-6 iz Amerike.

Sestra je trenutno u mirovini ali i dalje jako aktivna. Obnaša po drugi put dužnost tajnice provincije, u prvom navratu 5 godina (1981-1986), a u drugom od 2003. do danas. Sestra Tereza je provela cijeli svoj život u podučavanju mladih, najprije kao učiteljica osnovne škole, a potom kao profesorica biologije. U početku njezin pastoralni rad se sastojao i u podučavanju hrvatskog jezika, s ciljem da se bar to sačuva u dalekoj zemlji gdje je prijetila sve veća opasnost da se potpuno zaboravi materini jezik, prvo djece a kasnije i starijih koji su to željeli. Uglavnom posao sestara sv. Vinka može se svrstati u dva vida, to su školstvo i zdravstvo. Od 11 kuća koliko ih imaju sestre, tri su bolnice, sedam kuća su školski zavodi i jedna kuća Novicijata koja je također i za bolesne i nemoćne sestre.

I Marijanska zemlja, Argentina muči muku sa zvanjima, bilo svećeničkim bilo sestarskim. Prema izvještaju biskupske konferencije Argentina ima najmanje svećeničkih zvanja u cijeloj Južnoj Americi. Nažalost, ne mogu se pohvaliti ni s velikim brojem vjernika koji dolaze na mise. Primjerice radi, kad je vidjela u bugojanskoj crkvi za ranom misom broj vjernika, pogotovo djece, bila je oduševljena, to je za njih u Argentini velika rijetkost, iako ni mi sami ne možemo se pohvaliti velikom posjetom mladih svetim misama. Sestru Teresu u župnom uredu primili su i ugostili fratri i časne sestre franjevke te joj zaželili ugodan boravak u Bugojnu i pozvali je da dođe ponovno, ali da ovaj put više ne čeka 30 godina da bi došla kao nekad.

Kliknite ovdje za slike