Polaganjem vijenaca ispred Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na katoličkom Gradskom groblju u Bugojnu te misom zadušnicom koju je predvodio fra Vinko Marković, župnik u Uskoplju uz koncelebraciju don Ilije Miškića župnika u Kandiji, fra Vinka Sičaje, župnika u Bugojnu i fra Josipa Filipovića, župnog vikara, bugojanski Hrvati obilježili su 27. srpnja 2010. Dan stradanja u proteklom Domovinskom ratu.

U agresiji MOS-a, kasnije Armije BiH, u srpnju 1993. godine iz Bugojna je protjerano 15 tisuća Hrvata, 311 poginulo, a 20 vojnika i 16 civila nasilno odvedeno za čije

se sudbine i grobove još ništa ne zna, dok su nalogodavci i počinitelji još uvijek na slobodi.

Miroslav Zelić iz Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata za Radio Herceg Bosne je rekao: „Samo traženje ide previše sporo, jer već 17 godina mi ne znamo ništa o našim najmilijim. Tužiteljstvo je previše sporo, i čini mi se da se istinski ne želi uključiti u proces. Desetak godina mi već tražimo pomoć, ali ne nailazimo na ljude koju bi mogli biti dobre volje da bi nam pomogli."

„Svi u ovoj državi pronalaze svoje, samo mi Hrvati Bugojna to ne možemo", ispričala nam je Dragica Miloš, majka Ive Miloše, jednog od 20 nestalih iz „Bugojanske skupine".

Svog sina kaže, nosi u srcu, a nada da će ga dostojno pokopati, unatoč svemu, još živi.

No, bojazan da mnogi od roditelja nestalih iz «Bugojanske skupine» to neće doživjeti izrazila je Sarafina Kolovrat, predsjednica udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna. „Podsjećam vas da za zločine nad Hrvatima Bugojna još nitko nije osuđen. Pravosuđe je dakle moralo uraditi više. Svi smo se mi ovih dana, pored naše stradale djece, prisjetili srpnja 1993. godine, egzodusa Hrvata Bugojna i nepreglednih kolona obespravljenih staraca i djece kako napuštaju svoje domove. Vraćamo se pomalo, ali to ide teško dok pravosuđe ne odradi svoj dio posla", kaže Sarafina Kolovrat.

Za više slika kliknite ovdje